Bog i pijanac

Znaš li što je život? – Upitao je Jura svojeg nepoznatog druga. Neznanac je nastavio gledati u njega pijanim pogledom ali to Jura nije primijetio zbog svog pijanstva. Život je kad si živ! – promrmljao je Jura ponosan na sebe. Ajde marš doma Jura! – polomilo se iz grla krčmara, očito nervoznog zbog zadnjeg pijanca koji nikako da se makne sa šanka. – Još jedno? Imendan mi je. – pitao je Jura molećivim očicama. – Ne!
Polagano je, jako polagano ustao od šanka u derutnoj krčmi te zateturao prema vratima. Krčmar je pokupio njegovu čašu, te krenuo brisati ogledalo pokraj kojeg je Jura sjedio cijelu večer.

Napokon godišnji! – Promrmljao je dok je prolazio prstima veselo kroz svoju bradu. Anđeli su kružili oko njega postavljajući hipotetska pitanja. Sve će biti u redu. – Odgovorio je Bog, iako je više volio da ga se zove Stvoriteljem svega što postoji, najmirnijim tonom mogućim. A gdje Bog ide na godišnji? Pecati s Sotonom. Iako ovo nije sasvim točno, jer ide pecati sam sa sobom i sa Sotonom istovremeno. Glupo je kod beskonačnosti govoriti o ekstremima, postoji samo smjer gledanja, ali i ovako i onako je Bog/Lucifer samom sebi najbolje društvo.

Brownovsko je gibanje dovelo Juru do groblja. Prije nego što je uspio deducirati gdje je, mjehur mu je dao do znanja da je pun. Opazio je neki čempres te odlučio da mu je to cilj. Prtljao je po gumbima na hlačama kad su se od nikuda pojavile tri spodobe u crnim haljama. Da je Jura bio imalo prisebniji možda bi mu nešto u tome bilo čudno. To je jedina koju ste uspjeli nabaviti? – Upita ljutito prva spodoba. – A jebiga šefe – druga spodoba slegnula je ramenima – loša je ponuda zadnjih par godina. Jeste li barem sigurni da je djevica? – kaže prva nakon što je duboko udahnula. A ko bi to jebo? – dobaci treći, te se svi nasmijaše.
Pojavile su se još dvije spodobe, vodeći neku djevojku sa sobom, koju je bolje ne opisivati. Zavezale su ju za križ, te joj na brzinu, kao da se srame, prerezale grlo. Šef je skupljao krv dok su ostali pričali o vremenu, poslu te kako ih žene maltretiraju. Juru je toliko šokirao prizor ubojstva da je zaboravio da nije otkopčao hlače. Ali dok mu se mjehur ispraznio već je zaboravio što se dogodilo. Oteturao je do spodoba. E imate kaj za spiti? – bilo je što je mislio da je rekao, ali je ustvari rekao – Emat kajz spt?. Spodobe su prvo zbunjeno pogledale njega, zatim i sebe. Dok su bez riječi dogovarali da li da ga ubiju, ili samo onesvijeste, jedna je malena, debela spodoba izvukla plosku ispod svojeg skuta te mu pružila. Jura je otpio dobar gutljaj i vratio svojem novom prijatelju rakiju. Zahvalio se, te otišao tražiti bravu u koju ide ključ u njegovom džepu.

Prolazio je puteljkom koji vodi prema jezeru i na svakom koraku se divio samom sebi koliko je dobro stvorio ovaj kraj. Probio se do obale gdje je svjetlo plava voda lagano zapljuskivala sitne kamenčiće. U daljini, na drugoj strani obale vidjele su se planine, svaka u drugom tonu zelene boje. Izvadio je mali tronožac, crve i štap te sjeo, pjevušeći neku davno zaboravljenu pjesmu na sumeranskom. Uzeo je crva iz posude. Nasmiješio se svojoj sreći kada je primijetio da je mrtav. Nikakav problem, jedan dodir i crv se sretno počeo bacakati sve dok mu kroz tijelo nije prošla udica a oko njega voda.

Lijevo desno nigdje moga doma; Oj ulice, alaj si pijana. – Derao se Jura kad mu se desna noga odlučila postaviti ispred lijeve, te je pao koliko je dug. Nije niti bio svjestan svoje sreće, jer je na mjestu gdje mu je završila glava počinjala ogromna rupa iz koje se širio miris sumpora. Juru je sumpor podsjetio na loše vino koje je danas cijeli dan pio pa je njegov želudac odlučio da je dosta zajebancije i izbacio je svoj sadržaj ravno u rupu. Jura je nekako uspio ustati i ne pasti u rupu te je skrenuo prema prvim vratima koje je vidio.
Iz rupe odjednom iskoči ogromno pseto s tri glave, od kojih su na srednjoj visjeli špageti s mirisom vina. Osvrtao se nervozno tražeći tko je krivac za ovo, ali Jura je došao do nekih vrata. Gurnuo je ključ u njih, iskustvom starog pijanca pogodio je iz pete, pokušao ga okrenuti ali su se vrata sama otvorila bez imalo njegove zasluge.

Ptice su pjevale, sunce je grijalo i voda je bila mirna. Sve u svemu savršen dan za ribolov. Ali svejedno ništa nije grizlo. Mumljao si je u bradu – Koji im je kurac, ovdje ih barem ima hrpetina, zašto niti jedna ne grize. – ljutit što ga njegova kreacija nadmudruje. Dobit ćete vi za ovo. – mislio je, dok je razmišljao zašto je pastrve načinio toliko inteligentnima.

Kada je otvorio sobu, nalet adrenalina ga je privremeno otrijeznio. Vidio je bar s druge strane velike prostorije, zakunuo bi se veće nego cijela zgrada, i pohlepno krenuo prema njemu. Natočio si je čašicu prozirne tekućine, za koju je točno pretpostavio da je rakija, te se pijanstvo ponovo krenulo vraćati kada je bubrežna žlijezda zaključila da je njezin vlasnik našao alkohol i da nema potrebe za prevelikom sviješću. Nakon što je popio prvih par čašica primijetio je da ovdje ima žena.
Sjeo je do prve pokušavajući izmisliti ulet kompliciraniji od “Oš se jebat?”. Nakon desetak minuta rekao je – Oš se jebat?. Žena je samo nastavila gladiti malo prase koje je imala u krilu.
Druga je na isto pitanje samo zaplakala. Koji je kurac ženama? – mislio je dok je išao u muško društvo. Da ju je samo malo bolje pogledao, primijetio bi da je žena prepiljena na četiri djela. Prvi od glave do grudi, drugi od grudi do koljena, treći lijeva potkoljenica a četvrti desna potkoljenica.
Došao je do dvojice muškaraca koji su se nervozno osvrtali. Pitao ih je da li znaju da li ovdje ima neka žena koja bi se jebala. Oni su zbunjeno počešali svaki svoju glavu na kojoj je svaki imao po pola starog otrcanog šešira te odgovorili – Tko si ti?. Ispravno shvaćajući nešto nakon dugo vremena, zaključio je da bi bilo najbolje izgubiti se prije nego mu još netko postavi to pitanje. Pokupio je bocu, skrivajući je ispod kaputa, što je vidio jednom na Dnevniku.

Ljutito je otvarao svoju torbu, vadeći crveni štap. Da se netko potrudio pročitati što piše na štapu, vidio bi da piše trinitrotoulen. Izvadio je cigaretu u usta, zapalio štapin, pričekao par sekundi te bacio dinamit u jezero. Ja sam vas stvorio, ja ču vas i uništiti. – mislio je kada je mlaz vode poskočio prema gore, te je jedna riba zaplutala leđno. Zbunjeno je gledao kako samo jedna, cijelo jezero bi trebalo biti puno. Morati će ovo istražiti kad se vrati s godišnjeg, sada će radije prileći u ležaljku i pretvarati se da spava.

Jebali vas i Tito i sedam sekretara SKOJ-a !- ljutito je psovao Jura, dok je pljuvao bljutavu bijelu tekućinu iz usta, za koju bi da je prije tjedan dana prihvatio €20 od Tončija znao da je sperma. Polako se sjetio da se Jugoslavija raspala te je opsovao HDZ, SDP i Nacionalni park Plitvička jezera. Prošao je pokraj nekog parkića, te ugledao čudnu društvo. Dok je zgodna glumica polupjevala polurecitirala – Ljubav ne gleda očima, nego umom; I zato je krilati Kupid naslikan slijep. – on je umoran od duge šetnje legao pod prvo drvo koje je našao, iako to nije bilo drvo nego pramen njegove kose pred očima, te zaspao.

Kad se vratio u Srebrni grad, ljutito je zalupio vrata prijestolne dvorane psujući samog sebe. Kasno se sjetio da je prošle godine poglupio pastrve i da su kao rezultat skoro sve izginule u sudarima s obalom. A ništa, sljedeće Jurjevo će se sjetiti pobacati par pastrva u jezero prije nego krene pecati. Zadovoljno je pogledao na svijet i vidio da je još uvijek tu, te da se ništa strašno nije dogodilo makar ga nije bilo cijeli dan. Dobro je on to stvorio.

Probudio se s glavom u kojoj je bubnjarski ansambl grandiozno finiširao skladbu. Oteturao je do kupaonice, zadovoljno primijetivši da je u dobrom stanu. Uzeo je britvicu da se obrije, ali se je sjetio da bi se za to trebao prvo otuširati a bilo je hladno. Posegnuo je rukom prema aftershaveu, otvorio ga i potegnuo dobar gutljaj. Zbunjeno je pogledao u bočicu, vidio da piše “Alcohol free” te ju s gađenjem bacio u kantu. Vratio se u spavaču, dnevnu sobu, kuhinju, točnije jedinu sobu osim kupaonice u stanu i zapazio da je krevet prazan. Možda i bolje tako nego da opet završi s Eržikom. Razmišljao je kako je uspio doći kući noćas. Odlučio je da je vjerojatno bolje ne razmišljati o tome, obukao kaput te krenuo polako u krčmu.