Reciklaža – zadaćnica

Ova je zadaćnica tihi bunt (ajde dobro, glasni) protiv glupih tema iz hrvatskog jezika. Kad ju sad vidim, vidim koji sam idiot bio i da se nisam promijenio niti malo, ali sam svjestan da sam idiot, pa je to valjda ok. Inače ovo je prijepis, original, zajedno s ilustracijama (da, imam ilustracije) se nalazi ovdje. Pokušal sam čim vjernije prepisati, sa svim pravopisnim greškama i komentarima profesorice. A sad priča…

3. školska zadaća (zadnja šk. zadaća koju trebam pisati)
16.4.2003.

Nijedna želja ne ostaje neostvarena (tzv. slobodna tema)

Dopustite da počnem s jednim zanimljivim detaljem iz svojeg jadnog i mizernog života. Ja sam rođen dvaputa. Možda sada mislite da sam lud, ali sve je živa istina. Ja vam nikad ne bih lagao, štoviše, nikada u životu nisam izgovorio nijednu laž. Ali vratimo se mi na temu. Rođen sam 16.5.1886. i 18.5.1886. Naime 18.5. me je majka u strašnim bolovima porodila, rađala je sama u kući, ali nakon poroda, tako barem ona priča, otpuzao sam natrag unutra.
Taj je događaj obilježio moj daljnji život. Uvijek sam imao želju da se vratim na jedino mjesto gdje sam se dobro osjećao. Moja je majka umrla ubrzo nakon tog događaja. Iamo sam relativno sretno djetinjstvo. Ali sam čitavo djetinjstvo proveo pod teškim teretom. Budući da sam bio malo retardiran nisam mogao upisati školu jer tada još nije bilo škola za takve kao što sam ja, pa me je baka upregnula u plug nakon što nam je umrla naša Barica, naša mala kravica.
Jedini koji me iskreno volio bio je moj djed. Svaku večer, nakon što bi baka zaspala, ušao bi u moju sobu i milovao me. Ja sam tu ljubav prenio svojoj jeci.
Moje je djetinjstvo naprasito prekinuto u trideset i drugoj godini kada mi je umro moj voljeni djed. Potresen tim događajem, odselio sam se u veliki grad, gdje sam našao svoju ljubav. Bila je to Đurđica. Ona me je voljela bez obzira na sve moje nedostatke. Zajedno smo dobila dva sina. Malog Mirka i velikog Nikolu.
Svoju sam ljubav prema svojoj djeci izražavao tajno jer sam smatrao da Đuka to ne bi razumjela. Ali su se moja djeca odlučila pohvaliti majci kako ih volim. Ona je bila uvrijeđena zato što više vole mene. Ona se razljutila i napala me nožem za vrijeme mojeg godišnjeg kupanja. Ja sam se brzo snašao i ugušio sam ju toaletnim papirom. Ne znam zašto, ali sam onda odlučio isto uraditi i svojoj djeci. Nakon što sam i njih ubio pružio sam im još jednom onu božansku ljubav.
Povukao sam se u osamu gdje sam uzgajao ovce, te sam pokao stario. Dana 18.05. 1985. u dobi od 99 godina sam umro. Prije smrti sam pročitao knjigu o reinkarnaciji i mogu vam kazati da je sve to istina. Rodio sam se ponovno u malom gradiću Varaždinu na istoku Europe pod imenom koje je fascinantno samo obrnuto čitanje mojeg starog. Mogao sam ponovno svojoj djeci pružiti Onu ljubav.

I to je bila moja želja prije smrti.
p.s. Isuse jesam bolestan!

Uz sve štovanje tvojih ideja i sve razumjevanje tvoje mašte, ova je zadačnica loša!
dovoljan (2)

Published in: on September 11, 2007 at 9:15 am Comments (4)

The URI to TrackBack this entry is: http://grothar.wordpress.com/2007/09/11/reciklaza-zadacnica/trackback/

RSS feed for comments on this post.

4 Comments Leave a comment.

  1. Otkad sam to bio pročitao prije koju godinu, ništa me više ne može iznenaditi. OK, skoro.

  2. hahaha :)
    fora :))

  3. Ta zadacnica mi je srusila ocjenu s 4 na 3 iz hrvatskog. :)

  4. kralju malo si ka pribrijan.nisan se nasmija u nijednom momentu.prakticki si nepismena budala koja nezna slozit 12 recenica.procitaj zadacnicu bjelovarskog maturanta


Leave a Comment