Kad se usnuli kraljevi probude

Ova je priča poklon, stilska vježba, moguća prijava za natječaj ali prije svega rješavanje nekih ideja koje su mi zujale po glavi zadnjih par dana. Uz sva spomenuta imena veže se ista legenda vidljiva u naslovu. Kome se da nek gugla. :)

Sjedio je na rubu Doverskih litica promatrajući kako se sunce lijeno odražava od bijelih stijena i zelenog mora. Legao je na leđa, okrenuo glavu udesno i procijenio da ima još sat vremena prije napada. Izvadio je cigaretu, vrtio ju nekoliko minuta u prstima te ju napokon zapalio i pridigao se. Dok je gledao kako povjetarac raznosi dim znao je da će i on noćaš slično završiti. Ali jebiga, morali su probati.

Pokušao je razmišljati o svemu što će mu nedostajati, ali mu se um neprestano vraćao na nju. Zavaravao se je da bi ju napokon osvojio da nije krenulo ovo sranje na sve strane.

Prvo je ustao Mohammed Mohadi negdje na Bliskom Istoku, te se je zatim otvorila zemlja u Untersburgu iz koje je izašao Karlo Veliki, pa su razni teolozi zaključili da je došlo vrijeme Antikrista. Vlade su ih uz pomoć vojske naravno pokušale zaustaviti ali bile su pometene kroz par dana. Očito se Karlu V nije sviđalo da mu Karlo Veliki gospodari zemljom pa se i on odlučio probuditi i udahnuti malo zraka. Uskoro su se na sve strane legende krenule buditi. Aztečki Momtezuma je za kratko vrijeme vladao Južnom Amerikom, Francuzi pobijeni na Sicilijanskoj večeri već su gospodarili Italijom.

Dok su se svi koji su mogli počeli seliti prema Australiji, Barbarosina se crvena brada valjda napokon tri puta ovila oko stolca te je i on krenuo u borbu za ono što je smatrao svojim.

Njega su poslali u Veliku Britaniju, zajedno s još par odreda koje su mogli transportirati iz Australije, u slučaju da Artur procijeni da je napokon došlo vrijeme najveće krize. Prvih je dva mjeseca sve bilo mirno a onda je došla vijest da je Knez Lazar pregazio Hrvatsku, Sloveniju i Austriju te da je na putu do Karla Velikog.

Zaplakao je tu večer, ne znajući da li je ona uspjela pobjeći. Razmišljao je zašto joj nikad nije rekao kako se osjeća. Sjetio se s tužnim smiješkom kako je dugo tražio rimu za njezino ime ali je uvijek imao j viška u riječima. Zaplakao je ponovo kada je shvatio da bi rima bila nevažna, da je važno bilo jedino da joj kaže kako se osjeća.

Ali nije imao puno vremena za razmišljanje. Istu je večer došla naredba da se kreće. Čini se da se Artur napokon pretvorio natrag u čovjeka i oslobodio Merlina iz stabla. I sad idu u uzaludnu borbu, ali jebiga, morali su probati, tako su im barem generali stalno govorili. Za slobodu. Zajebi slobodu kada je alternativa smrt. Ali sad je kasno.

Prvi je napad prošao katastrofalno. Dočekali su Artura, Merlina i par religioznih fanatika/domoljuba/pristaša u zasjedi, ali im meci po pretpostavi nisu ništa mogli. Jedino učinkovito oružje bio je svježe izronjeni Ekskalibur, koji nažalost nije bio na njihovoj strani. Do je on bježao prema transporterima, slušao je urlike odreda, popularno prozvanog meso za klanje, koji je osiguravao povlačenje.

Zatvorio je oči dok je kamion poskakivao preko rupa na poljskom putu. Pokušao je zamisliti njezino lice, ali prije nego što je uspio naslikati osmjeh do kraja, misli su mu odlutale na sparivanje večerašnjih vriskova s poznatim licima. Otvorio je oči, te promotrio apatičnu šačicu jada koji su bili zadnja šansa ovog otoka. Glasno se nasmijao uzludnosti, dok su ga suborci ignorirali zavaljeni u vlastite misli. Kada su napokon stigli, čekale su ih nove naredbe. Kretali su dalje za dva sata.

Završio je cigaretu, ustao te krenuo polako prema logoru. Tiho je opsovao svu svjetsku elitu u podzemnim skloništima dok je on krenuo poginuti za njihovu povlaštenu i bogatu spermu i jajašca. Ali sad to više nije bilo bitno, bilo je bitno samo da je H bomba jača od magije, ali nakon zadnjih pola godine sumnjao je u znanost te se nakon dugo vremena pomolio nekom nekom neodređenom bogu.